Smanjenje rasipanja hrane: ključan korak prema transformaciji poljoprivredno prehrambenoga sustava

Dok svijet obilježava četvrti Međunarodni dan podizanja svijesti o gubitku i rasipanju hrane, hitnost rješavanja problema rasipanja hrane nikada nije bila veća.

S više od 1 milijarde tona odbačene hrane godišnje, što čini gotovo 20% sve proizvedene hrane, ekološke, društvene i gospodarske posljedice rasipanja hrane su dalekosežne. Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) procjenjuje da do 40% proizvodnje hrane propada prije nego što dođe do potrošača zbog neadekvatnog skladištenja i prijevoza, što jasno poziva na akciju ne samo od strane potrošača, već i industrije.

Ovo rasipanje rezultira značajnim gospodarskim gubicima, ali i pogoršava globalnu glad i degradaciju okoliša. U trenutku kada je više od 780 milijuna ljudi pogođeno glađu, rješavanje problema rasipanja hrane postalo je ključni prioritet za postizanje održivosti.

EKOLOŠKA ŠTETA I DRUŠTVENA NEJEDNAKOST, SKRIVENI TROŠAK RASIPANJA HRANE

Gubitak i rasipanje hrane glavni su uzročnici emisija stakleničkih plinova, odgovorni za procijenjenih 8-10% globalnih emisija. Samo u Europi, rasipanje hrane čini oko 16% emisija iz prehrambenog sustava. Rasipanje resursa - zemljište, voda i energija - pojačavaju ekološki utjecaj, dodatno doprinoseći krčenju šuma, gubitku biološke raznolikosti i nestašici vode.
Osim ekološke štete, društvene posljedice jednako su zabrinjavajuće. Hrana koja završi kao otpad mogla bi nahraniti milijune, ublažavajući glad koju doživljava znatan dio globalne populacije. Ove dvostruke posljedice naglašavaju hitnu potrebu za promjenom.

Gospodarske posljedice jednako su poražavajuće. Globalno, rasipanje hrane košta oko 1 milijardu USD godišnje, opterećujući i poslovanje i potrošače. Za prehrambenu industriju, ova neučinkovitost rezultira izgubljenim prihodima i povećanim troškovima. Proizvođači hrane, maloprodaja i restorani nose teret ovog otpada, bilo da je riječ o odbačenim zalihama ili višim troškovima zbrinjavanja. Kako bi se riješili ovi izazovi, ključno je da i poduzeća i vlade usvoje rješenja koja promiču održivu potrošnju.

 

REGULATORNI OKVIR: GLOBALNI I LOKALNI ODGVOR NA RASIPANJE HRANE

Vlade diljem svijeta pojačavaju napore u suzbijanju rasipanja hrane kroz propise i druge inicijative. Na međunarodnoj razini, Ciljevi održivog razvoja Ujedinjenih naroda (SDG) bave se ovom temom kroz Cilj 12, "Osigurati održive obrasce potrošnje i proizvodnje". Treći cilj SDG-a poziva na smanjenje globalnog rasipanja hrane za 50% do 2030. godine. Nekoliko regija ostvaruje napredak u postizanju ovog cilja. Europska unija, na primjer, uskladila je svoje ciljeve s SDG 12.3 i, u okviru svog Europskog zelenog plana, postavila ciljeve smanjenja rasipanja hrane za 30% na razini maloprodaje i kućanstava do 2030. Nadalje, u ožujku 2024. Europski parlament glasovao je za smanjenje od 20% u preradi hrane i 40% za maloprodaju.

Francuska, poznata po svom proaktivnom stavu, implementirala je Zakon protiv rasipanja (Loi Anti-Gaspillage), koji nalaže smanjenje rasipanja hrane za 50% do 2025. godine za sektore poput distribucije hrane i javne prehrane, uz slične ciljeve postavljene za 2030. godinu u potrošnji, proizvodnji, preradi i komercijalnoj prehrani. Francuski Anti-Gaspi Label, uveden kako bi certificirao tvrtke koje ispunjavaju ove ciljeve, služi kao primjer kako certifikacija može potaknuti poduzeća na djelovanje.

U Aziji, Južna Koreja ima jedan od najučinkovitijih sustava upravljanja otpadom od hrane na svijetu, reciklirajući više od 98% svog otpada od hrane, dok Japan primjenjuje zakone o smanjenju otpada od hrane od 2001. godine. Nedavno je Kina donijela Zakon protiv rasipanja hrane 2021. godine, uvodeći stroge mjere poput novčanih kazni za poduzeća koja promiču prekomjernu potrošnju, ograničenja prekomjernog naručivanja hrane u restoranima i kazne za medijski sadržaj koji potiče rasipanje. Javne kampanje za podizanje svijesti o očuvanju hrane također su dio ove inicijative.

U Sjevernoj Americi, Sjedinjene Države rješavaju problem rasipanja hrane putem propisa na razini država, predvođene Kalifornijom i New Yorkom. Kanada, Meksiko i Sjedinjene Države također surađuju u okviru Komisije za suradnju na okolišu (CEC) kako bi smanjili gubitak hrane u regiji.

 

KOJA SU OČEKIVANJA OD SUBJEKTA U POSLOVANJU S HRANOM?

Suočene s sve strožim propisima i rastućim očekivanjima potrošača u pogledu održivosti, organizacije su prisiljene usvojiti strukturirani pristup smanjenju rasipanja hrane. Početni korak za svaki subjekt je formuliranje sveobuhvatne strategije, uzimajući u obzir njihove specifične operativne procese, kupce  i šire dionike pogođene rasipanjem hrane. Postavljanje realističnih ciljeva od ključne je važnosti, a industrijski priznati okviri poput Protokola o gubitku i rasipanju hrane ili Smjernica FFSC neocjenjivi su u pomaganju organizacijama da uspostave mjerljive ciljeve i učinkovito prate napredak.

Također je od presudne važnosti da organizacije prioritiziraju obuku osoblja i ugrade etiku smanjenja rasipanja hrane u svoje temeljne vrijednosti. Sveobuhvatni programi obuke omogućuju zaposlenicima da razumiju svoju ulogu u ciklusu smanjenja otpada, bilo kroz unaprijeđene prakse nabave, optimizaciju proizvodnih procesa ili usklađivanje planova prodaje s potražnjom kako bi se izbjeglo prekomjerno skladištenje. 

Još jedan ključ uspjeha je postojanje sustava koji osiguravaju točnost mjerenja i izvještavanja o napretku. Iako ne uvijek obvezno, preporučljivo je imati program osiguranja ili certifikacije. To osigurava pouzdanost u objavu podataka i jamči da dionici mogu imati povjerenja u rezultate, uz neovisne stručnjake koji provode rigoroznu provjeru točnosti.

Bureau Veritas nudi podršku organizacijama na ovom putu pružajući sveobuhvatne usluge certifikacije i obuke. Te usluge osmišljene su kako bi pomogle tvrtkama u implementaciji i održavanju robusnih strategija smanjenja otpada. Pružanjem prilagođenih rješenja usklađenih s lokalnim i međunarodnim regulatornim zahtjevima, Bureau Veritas osigurava da poduzeća ne samo ispunjavaju zakonske standarde, već i grade povjerenje svojih klijenata kroz usvajanje održivih praksi. Koristeći više od 190 godina iskustva, tvrtka osposobljava prehrambene tvrtke da smanje otpad i poboljšaju operativnu učinkovitost, demonstrirajući da održivost zaista može biti pokretač profitabilnosti.